Zadnji dan je osvanulo oblačno i hladno jutro. Kada smo se ustali, bilo je oko 4 stupnja u Drveniku s laganom burom, tako da sam na kraju obukla outfit kao kada sam prolazila kroz Delnice. Srećom, nije bilo kiše niti jakog juga, što je bilo najavljeno, tako da sam u biti bila presretna! Sam put je tekao jako dobro, najbolje do sada. Djelomično zbog odličnih uvjeta, djelomično zbog dobre ceste, a svakako jer sam znala da će sutradan biti prvi dan kada neću morati ustati se i sjesti na bicikl. Put do Neuma je proletio za treptaj oka te sam tamo se omastila najboljim svježim sirom ikad (Hercegovački sir), a kako sam puno puta putovala do Dubrovnika, imala sam osjećaj da sam u predvorju Dubrovnika, iako me čekalo još 62km. Naime, moj tata je iz Dubrovnika, tako da sam išla redovito tamo za svake praznike, od kada je preminuo dosta rijeđe. Svakako u subotu prvi put biciklom :)
 |
| Prolazak kroz Neum |
Moram priznati da sam se malo bojala južno od Neuma kako će se ponašati vozači, jer iz vlastitog iskustva znam da nisu baš ljubitelji bicikala na cesti, no možda se najezdom turista i biciklista u zadnje vrijeme nešto promijenilo. U svakom slučaju, osim dva trubljenja, nije bilo nikakvih problema. Zavoj do zavoja, evo mosta, zuuum spust poslije mosta i evo table za ulazak u Dubrovnik. Iskreno, mislila sam da će biti puno teže doći do nje i da ću zadnji dan biti već zaista game over, no zadnji dan je prošao lakše i jednostavnije nego što sam to uopće mogla zamisliti. Nisam mogla vjerovati da već gledam u tablu Dubrovnik, 6 dana je proletilo kao u nekom snu!
Sat vremena kasnije sam bila u noninoj kući i pekla nam palačinke, istuširana i spremna za zadnje predavanje. Na predavanju je bilo odlično, dočekala me draga prijateljica Nikolina, koja nas je ugostila u udruzi za Down sindrom, koje je i sama član. Prostor udruge se popunio i bilo mi je jako drago što su se roditelji uključili i dijelili međusobno svoja iskustva. Opet se postavilo pitanje gdje roditelji i djeca mogu potražiti adekvatnu terapiju, zašto se kasno dijagnosticira te koliko to sve košta roditelja.
Pri povratku nas je dočekao snijeg, jak vjetar i mećava, tako da smo morali preko Karlobaga tražiti put prema Zagrebu. Odmah sam probala zamisliti da sam imala takav dan na putu, sigurno ne bih mogla voziti po takvom vjetru, u kombinaciji s kišom ili snijegom. Osim jakog vjetra, koji me pratio gotovo svaki dan, imala sam jako puno sreće s vremenom! Naime, projekt sam počela planirati prije 4 mjeseca, kada sam i odredila datume, tako da me zaista moglo bilo što dočekati, uključujući i takvo vrijeme. Ovako je sve zaista super ispalo, zaista bez ikakvih problema.
Sve u svemu, oko 220 ljudi je poslušalo predavanje, jako mi je drago da sam imala priliku prenijeti svoja iskustva i dio znanja na druge. S obzirom na pozitivan feedback, dogovorena neka nova predavanja i suradnje, jako mi je drago kako je prošao cijeli ovaj projekt! Osim toga, otkrila sam da i dalje postoji ljudska dobrota, unatoč teškim vremenimam, kroz svu podršku i potporu koju sam dobivala tijekom puta, što od poznatih, što od nepoznatih ljudi. Veseli me sve to i jedva čekam novi projekt! Već su se počeli raditi novi planovi, no prvo odmor i pripreme za novu triatlonsku sezonu! Do pisanja! ;-)
 |
| Sretan Uskrs :) |
Nema komentara:
Objavi komentar