srijeda, 1. travnja 2015.

Prema jugu kontra juga

Jučer je trebao biti dan odmora, jer je plan bio ići preko Krka do Raba, što bi uključivalo sve zajedno 60ak km, no ispostavilo se da smo gledali ljetni raspored trajekata, a po zimi tijekom dana nema trajekata, samo rano ujutro ili kasno popodne. Super, 115km preko kopna. Krenuli smo iz Rijeke nešto prije 11, planirajući uloviti trajekt u 15.30. Bilo je oblačno, noge su bile ok i puhao je lagani južni vjetrić, ali ništa posebno. Već do Crikvenice se vjetrić pretvorio u pravi vjetar, a u Novom Vinodolskom sam vidjela da će to biti stvarna otegotna okolnost, budući da me počelo ozbiljno zanositi po cesti. Da ne pričam da je vjetar cijelo vrijeme bio u prsa, s povremenim bočnim udarima s mora. U Senju je već postalo povremeno opasno voziti i već sam se počela baviti mišlju hoće li me policajac, ako me vidi, maknuti s ceste. Prosjek vožnje do Senja je već bio bijednih 24km/h za 65km i cijelo vrijeme sam razmišljala kako sam po prvotnom planu već trebala biti u stanu na Rabu nakon tolike kilometraže, a mene je tek čekao uspon i put prema Rabu. Već smo odavno odustali od trajekta u 15.30 i počeli razmišljati hoćemo li stići na onaj u 16.30
Vjetrić u Senju
More me dobrano išpricalo pri izlasku iz Senja te sam teškom mukom nastavila dalje. Kod Sv. Juraja mi je bilo najteže, u jednom trenu sam pomislila da li da stanem i uđem u auto. Naime, nije bio toliko problem što sam za 15km/h ulagala energije kao za 30km/h, nego sam teško držala bicikl pod kontrolom, što nije neka sreća na magistrali s autima. Ipak, nastavila sam dalje na uspon dugačak 10km, s jakim vjetrom u prsa. Pakao. Na 16.km od Senja me ulovio Igor (pratnja) da mi kaže da nećemo stići ni na trajekt u 16.30, a da idući ide tek u 18.30, kada bih ja već trebala biti u Kocki i počinjati s predavanjem. Super, prvo mi raspored trajekata s Krka zezne cijelu planiranu rutu i produži putovanje, a zatim me drugi raspored trajekata sabotira u kombinaciji s jugom. No, predavanje je najvažnije i teška srca pristajem ući u auto na 'kraćenje' od 10 km, koliko smo izračunali da će biti dovoljno da ulovim trajekt. I tako je i bilo - na 26.km me opet iskrcao te sam zadnjih 13km puta opet vozila do trajekta te 11.5km od trajekta do Raba. Sve skupa 106km, 40 više od planiranih za taj dan i 116km ukupnog puta od Rijeke do centra Raba. Sve samo ne dan odmora :)



Samo predavanje je bilo odlično, u jednoj kućnoj i opuštenoj atmosferi, budući da je bilo u sklopu udruge Kocka. Ovim putem zahvaljujem na gostoprimstvu Kristini i Katarini na još jednoj ostvarenoj suradnji između Oblačića i Kocke. U manjim sredinama, kao što je Rab, autizam je nešto što je novo i o čemu se do prije 5 godina uopće nije pričalo, a i dalje puno ljudi ne zna što je to, niti kako prepoznati. Nažalost, iz iskustva roditelja, pokazalo se da u manjim sredinama gotovo da i ne postoji nikakav oblik rane intervencije ili mogućnosti terapije, za sve se ide u Rijeku. Karta za katamaran u jednom smjeru je 40kn po osobi (za otočane, inače je 60kn), a k tome treba platiti privatno sve terapije. Jako me ljuti kada ljudi pričaju o besplatnom zdravstvu, koje svi financiramo iz svojih plaća, koje je sve samo ne besplatno, pogotovo ako zaista želite terapijski pomoći djetetu - što podrazumijeva terapiju minimalno 1x tjedno. No, nadajmo se da stižu neka bolja vremena i da će biti više projekata poput ovoga, barem da se priča i širi znanje, a na taj način i bolje razumije.


Igra u Kocki


Kroz sat vremena krećemo prema Zadru. Danas je na programu dosta jaka bura (ALADIN kaže 10m/s), tako da ne znam što me čeka. Štoviše, ako zaista bude tako jaka bura, bojim se da neće biti moguće voziti po magistrali prema Karlobagu, jer su na pojedinim mjestima između Senja i Karlobaga zaista jaki udari. Plan je ići svakako preko Paga, gdje je vjerujem ipak zavjetrina, a s tih 15km po magistrali ćemo vidjeti što ćemo kada dođemo na kopno. Sve zajedno put od cca 120km. Izgleda da je vjetar tema putovanja :)

Do čitanja! ;-)

Nema komentara:

Objavi komentar