srijeda, 3. travnja 2019.

Južina, odustajanje i vraćanje

Iiiii evo prošlo više od pola puta! Odrađeno je 5 predavanja već, ostaju još samo dva i ukupno 350km. Želudac je dobro za sada. Što se tiče fizičke spreme, ove godine sam u neusporedivo boljoj formi nego bilo koje prije godine. Od toga da mogu odrađivati i neke druge treninge do toga da sam pun kufer brža i npr jučerašnjih 100km nisam ni osjetila. Barem do plivanja navečer, kada sam potonula na dno bazena :))


Danas je bilo teško, baš teško. Vjetar. Ako postoji nešto što mrzim na biciklu, onda je to vjetar. Nema tog brda koje me može psihički satrati kao vjetar u prsa. A danas sam cijelo vrijeme imala vjetar u prsa, skroz od skretanja za Stinicu (dakle više od 100km). S tim da se od mjesta Pag baš jako pojačaš, a zadnjih 30km me doslovno bacao po cesti jugo. Ajme kako li sam samo psovala putem. Na Pagu me baš ulovila neka psihička kriza, em oblačno, em taj vjetar dere, mene već sve boli od sjedenja na biciklu, još sam danas imala i ruksak na leđima i ono... baš loše :) Uglavnom, završno s današnjim danom prešla sam skoro 800km od subote i oko 10 000m uspona. Noge su super, ne boli ništa, nema nekog umora, danas sam normalno šetala još 4km poslije predavanja. Sutra ujutro ću se ići opet sat vremena rastrčati prije puta pa onda 150km do Splita. Dobra vijest je da ću cijelim putem imati ekipu... i jugo. Oh, naravno. No neću biti sama - od Zadra do Šibenika ide sa mnom sigurno Gobin, a možda i Tuta, a u Šibeniku me čeka šibenska bic-triatlon sekcija, u organizaciji Ironman Brice :) Tako da već znam, sutrašnji dan će mi samo proletiti i opa, eto me u Splitu. 

Za petak je prognoza trenutno na yr.no očajno loša, štoviše opasna i za voziti (ogromne količine kiše s olujnim jugom), tako da ću sutra razmisliti što s tim. Trebala bih voziti 200km do Dubrovnika u petak. Sama kiša mi ne smeta, been there done that, ali ipak vozim po magistrali i onda velike količine vode po cesti, u kombinaciji s jakim vjetrom i prometom na magistrali, nisu neka sreća. No to ću sutra razbijati glavu s time.


Predavanje danas u Zadru mi je čak bilo i najbolje do sada, meni kao predavaču. Dvorana je bila puna, a publika baš nekako responzivna. Bilo je i roditelja i stručnjaka te ekipa iz udruge za autizam. A možda sam samo bila sretna što sam na vrijeme stigla na predavanje iz Rijeke :)) No najveća vrijednost tih predavanja je ta neka razmjena koja se dogodi i motivacija za daljnji rad. Danas na putu prema Zadru sam zaključila da mi je ovo definitivno zadnja godina da radim Zaigranu pedalu - od toga da nemam vremena za pripremu (što u ovom konkretnom slučaju znači slabiji PR i pola troškova sam sama financirala) do toga da jako puno radim prije/poslije Pedale, a da mi neplaćeni godišnji ode u biti na intenzivan rad (vjerujte mi, cijela ova priča je poprilično iscrpljujuća, na stranu fizička sprema). I onda se opet dogode takvi trenuci da to sve ima smisla. I prijatelji koji se jave pomoći, koji mi svoji postupcima govore da i njima to sve ima smisla. Tako da tko zna što nam nosi slijedeća godina, a sutra nam nosi opet jugo, ali ovog puta i dobro društvo te 6. predavanje po redu - Split :)


Vidimo se!

Nema komentara:

Objavi komentar