Dalmatinska pedala

Zadnja dva dana se vozim po Dalmaciji, točnije Zadar-Split (145km) i Split-Ploče (105km). U biti sam došla do Drvenika, gdje smo spavali, a autom smo išli na predavanje u Pločama, tako da danas krećem iz Drvenika (20km više od predviđenog za zadnji dan).

Jutro u Zadru je bilo poprilično depresivno, provela sam otprilike sat vremena gledajući u zid, nikako se pokrenuti. Htjela sam krenuti u 8, budući da me čekao dugi put nepoznatog profila, krenula sam u 9. Odmah po izlasku iz Zadra je krenuo puhati neki južni vjetar i to poprilično jako, tako da se moj očaj pomalo pojačavao mišlju da moram tako voziti 145km, s vjetrom u prsa. Negdje 10km poslije Zadra, srećem dvoje poznanika iz triatlonskih krugova (Gobin i Tuta), koje je u biti Igor sreo, stopirao i poslao ih po mene da mi malo pomognu kontra vjetra :). Ispratili su me do Biograda i ja sama nastavljam dalje. Negdje u Vodicama sam imala prvu krizu na cijelom putovanju, jer me ulovila nekakva mučnina i lagana vrtoglavica, vjetar je neumorno derao, a ja sam prošla tek 60km. U jednom trenu su se pojavile i suze očajnice, no jedvitom mukom sam se dovukla do Šibenika. Tamo me Igor iznenadio s pečenim odojkom i salatom, tako da sam malo došla k sebi. Odlučila sam do Trogira ići kroz unutrašnjost, ne preko Primoštena, jer je to bio 18km kraći put i možda s nešto slabijim vjetrom, nego uz more. Naravno, unutrašnjost Dalmacije podrazumijeva uspone, tako da je tu negdje nastupila druga kriza i strah hoćemo li uopće stići na predavanje. Usponu nije bilo kraja iz moje perspektive. Kada sam ipak uspjela doći do spusta prema Trogiru, neki jako ljubazni ljudi su me gađali nekakvim markerom, što poprilično boli pri brzini od 100km/h. No, to je za sada ipak bio jedini neugodni događaj na cesti u režiji čovjeka, tako da sam generalno zadovoljna. U Trogiru srećem RTL ekipu, dajem kratku izjavu i uletavam u Split u 17.45.

Udruga Anđeli

Na predavanju je bilo genijalno, jedna topla i prijateljska atmosfera, a domaćica Dijana Aničić jedna izvanredna osoba. Jako mi je drago da sam imala prilike posjetiti Udrugu Anđeli i vidjeti jedan od rehabilitacijskih centara te njihovu senzornu sobu. Ljudi su bili zainteresirani i otvoreni s pitanjima ili komentarima, baš domaća atmosfera.

Nakon predavanja smo otišli u najljepši apartman na svijetu, gdje nas je ugostila preljubazna gazdarica Anamarija. Nije nam htjela ništa naplatiti, još nas je dočekala prekrasna uokvirena poruka, zaista predivno. Igor je napravio večeru iz snova, fritaju sa šparogama uz prefino crno vino, prilog salata omnjomnjom.

TK X i ja u Splitu

Iz Splita sam krenula isto oko 9, u pratnji mojih dragih prijatelja iz TK X, koji su se okupili samo da me podrže i pomognu mi dio puta. To je ispalo super, zato što je opet puhao jaki vjetar s juga, tako da 40km u njihovom društvu mi je znatno olakšalo put. Kod Vrujna (10ak km prije Makarske, uvala gdje se cesta iz unutrašnjosti spaja s magistralom) se miješala jaka bura i južni vjetar te radilo grozne kovitlace, bila sam po cijeloj cesti. Od Makarske na dalje je bila jaka bura, s tim da mi je jedna od dražih scena kako Igor i ja sjedimo iza nekog kamena (kao, sakrili smo se od bure) na benzinskoj u travi i jedemo prstima odojka i salatu :) Život na cesti hihi. Kad smo bili na Pagu, sreli smo nekog čovjeka (Braco) koji ima apartmane i hotel u Drveniku. Kad je čuo priču, odmah je rekao ako nam treba smještaj u Drveniku, da se obavezno javimo. Budući da nam je u zadnji tren spletom okolnosti propao smještaj u Pločama, odlučili smo se za tu opciju, čime sam jučer skratila put za 20km, ali zadnji dan produljila. Je li to bila pametna opcija ili ne, danas ću saznati :))

Pogled na Makarsku

Na predavanju u udruzi Radost u Pločama je bilo isto predivno, tako su nas lijepo ugostili i bila je tako topla atmosfera. Dobila sam torbu i lutku za Kalu, od recikliranih materijala što su sami napravili (krpe, zavjese itd), jako lijepo i kreativno. Predsjednica udruge nas je poslije počastila večerom te smo dogovorili suradnju za daljnje projekte. Nakon svih dosadašnjih reakcija i budućih planova, vrlo je izvjesno da ću morati ponoviti opet Pedalu :).
Na večeri je s nama bio i moj prijatelj Ivan, a poslije večeri smo 'zapeli' s Bracom na degustaciji kolača i vina. Nisam sigurna koliko je bilo pametno otići u krevet u 1 ujutro, no cijeli ovaj projekt nije samo put, nego i druženje/komunikacija s ljudima koji su na svoj način dali svoj doprinos.

Jutros sam se probudila slično kao u Zadru, malo apatično i dosta umorno, čak pola sata prije budilice. Doduše, opet je južina i danas se očekuje putem dosta kiše, koju se nadam ipak izbjeći.

U skladu s time, gibam, pišemo poslije zadnjeg predavanja, koje je danas. Još malo pa gotovo, ne mogu vjerovati kako je proletilo vrijeme, koliko doživljaja i iskustava, predivno! :)