srijeda, 30. ožujka 2016.

Just the same

Danas je održano prvo predavanje u sklopu Zaigrane pedale 2016., prvi puta u Šibeniku. Okupilo se 40ak ljudi, što je s obzirom na tematiku i veličinu grada čini mi se dobar broj. Većina ljudi su bili stručnjaci koji rade s djecom, što me posebno veseli jer na taj način se indirektno djeluje na velik broj djece. 
Što se tiče bicikliranja, sve je proteklo u najboljem redu, 130km je iza mene, još manje od 500 do cilja. Danas je objavljeno i službeno da je utrka u Herceg Novome posvećena djeci na spektru, što me neizmjerno veseli. Koliko malo inicijative je dovoljno za tako velike stvari. Toliko o tome koliko smo mi kao individue beznačajni. Kada bi se svi aktivirali oko takvih 'sitnica', svijet bi bio savršeno mjesto.
Spavam kod jedne mame Nine, koja ima svog predivnog sina Jakova, koje je dijete na spektru. I on je bio na predavanju :). Cijela obitelj je obukla svoje bijele majice s plavim uzorkom naslova "I ja volim nekoga s autizmom", kao podrška malom Jakovu. Između ostaloga, kaže da ove godine nema ništa u Šibeniku organizirano za 2.4. kada je Svjetski dan svjesnosti o autizmu, jer ona nije stigla organizirati (za razliku od prošle godine). Ona. Nina nije gradonačelnik. Nije niti gradski vijećnik. Ni ravnatelj vrtića ili kulturno umjetničkog centra. Ona je samo roditelj. Roditelj djeteta s poremećajem ih autističnog spektra. To je tako. Ako je meni dobro, briga me kako je drugima. Autizam nije nešto što se meni događa. Autizam je tamo bolest na Novom Zelandu. Zašto bi mi u Hrvatskoj ili Šibeniku obilježili taj dan? Pa samo 12 000 djece u Hrvatskoj ima taj poremećaj. Ipak takva jedna manifestacija košta koju kunu. Nećemo trošiti na manjinu. Dok roditelji to rade besplatno. Ljudi koji i nisu roditelji rade takve stvari besplatno. Kaže se da se društvo najbolje vidi kroz odnos prema najslabijima, a mi tu padamo prije pucnja za start.
2.4.2015.
Autizam nije rijedak poremećaj. Autizam nije nešto što se događa drugima. Autizam nisu nužno intelektualne poteškoće. Autizam je prvenstveno biti komunikacijski različit i preosjetljiv na vanjske podražaje. Odnosno neurorazličitost.
I da, treba obilježiti Svjetski dan svjesnosti o autizmu, tako kada susretnete osobu s autizmom prepoznate u čemu je stvar i ponašate se normalno. Kada susretnete osobu s autizmom da prvenstveno vidite čovjeka, a ne autizam.

I za kraj, pjesma benda The Autistix "Just the same". Svi članovi benda su na spektru, od niskofunkcionog do visokofunkcionalnog. I svi su uspješni muzičari. Svi su ljudi sa svojim hobijima i ljubavi prema životu.

utorak, 29. ožujka 2016.

O mačkama i 9 života

Za mačke se kaže da imaju 9 života jer uvijek nekako prežive pogibeljne situacije, uvijej se dočekaju na nogama. Doduše, meni su žohari kategorija ekstra, ti bi preživjeli i nuklearni rat, no za blog mačka zvuči bolje :-)
Ja mislim da je stvar preživljavanja sposobnost fleksibilnosti i prilagodbe na situaciju, ono što u biti je evolucija. Nema tu puno veze sa srećom, koliko s odlukom i ustrajnošću da se namjera pretvori u dijelo. Naravno, ponekad je teško. Ponekad je jako teško i nema ništa loše u tome da se ponekad preda i odustane. Osim ako si tvrdoglav. Ako si tvrdoglav i nefleksibilan, e onda si u problemu. :) Ako si tvrdoglav i fleksibilan, onda si na konju. Kakve sve ovo veze ima s Pedalom?
Ove godine nije ništa išlo niz ruku, ništa nisam uspjela napraviti iz prve i brate bilo je toliko jednostavnije odustati. I jesam u nekoj mjeri, jer sam morala promijeniti rutu, no bolje mi zvuči da sam samo odgodila za iduću godinu. :)
Onda sam imala problema s financiranjem i uopće vremena za organizaciju i medijsku kampanju pa su mi propali neki smještaji, a i drugu godinu zaredom mi je pratnja otkazala 10 dana ranije. Onda nisam znala tko će Kalu čuvati, gdje kuda i kako s njom. Stvarno se činilo da nemam puno resursa niti opcija. Probleme s gastritisom koje imam od Nove godine neću ni spominjati, to mi je postao već dio svakodnevice, iako će biti zanimljivo vidjeti stanje nakon 620km bicikla i 6 dana bez kuhanog obroka. To tako. No ja idem. Snaći ću se, preživjeti ću, već ću nešto smisliti. I onda kada to tako odlučiš, onda bude sve ok. Tako sam odlučila i o selidbi na Korčulu, iako u tom trenu nisam imala niti posao niti smještaj. Snaći ću se, imam dvije ruke, imam dvije noge, a na vrhu glavu koja misli. Ako nešto zaista odlučiš i ustraješ u tome, onda to i ostvariš. Važno je preskakati i izbjegavati prepreke putem (biti fleksibilan), znati da će ih uvijek biti i odlučiti da svejedno ideš (biti tvrdoglav). 
I onda se dogodi čarolija - ljudi oko tebe prepoznaju da si tvrdoglav oko pravih stvari pa za jednog koji te zeznuo (prepreka) nađe se dvoje koji će te izvući. Jer nisi odustao kad si naišao na prvu prepreku.
I eto me na trajektu za Split, sa svojim biciklom. Imam sve smještaje riješene (hvala Nina, Danica i Danijela), a Kala je jedva dočekala da odem da može u šestodnevnu posjetu svom najboljem prijatelju Franku s dvije Irene dežurne. Nemam pratnju, niti mi treba. Snaći ću se :). Vijest se sama od sebe proširila, tako da sam gostovala već u 3 radija, u petak sam na Dobro jutro Hrvatska. Hvala i Maji, Nedi i Ivani na pomoći oko organizacije te Vukici i Goranu iz Crne Gore. Hvala Hrvoju na podršci i PR-u, kao i mojoj dragoj kolegici Sanji. Znate, niti jednu od nabrojanih osoba nisam poznavala prije 14 mjeseci, a većinu sam upoznala upravo zbog prošlogodišnje Pedale. 

Radite stvari koje volite, volite stvari koje radite, volite druge i radite za druge, drugi će vas voljeti i raditi za vas. I ne odustajte! Kada postane teško, a uvijek postane teško, zapitajte se 'Što ja mogu napraviti da ovo riješim? Ako to ne upali, što onda? Ok, možda ni to neće upaliti, a što onda?'. I vjerujte, u sebe, u druge. Biti će sve ok. Bila to karma, Bog ili evolucija. A možda ste i vi u biti samo mačka? ;-)

ponedjeljak, 21. ožujka 2016.

Zaigrana pedala 2016. ili priča o jednoj ludoj ljubavi

Kraj ožujka znači samo da je vrijeme za novu rutu, novi projekt, novu Zaigranu pedalu. Ove godine sam imala značajno manje vremena baviti se organizacijom Pedale, nemam pratnju (odustala pred 4 dana), nemam nikakve dodatke prehrani, nisam skupila skoro ništa novaca, idem sama s biciklom i ruksakom pa što bude :). Ove godine sam mislila kao znatno manji krug, ali na kraju će to biti 620km u 6 dana biciklom, tako da prosjek skoro ispada isti kao i prošle godine. Kada sam imala auto cijelo vrijeme sa sobom, obrok u svakom trenutku pri ruci, 100 rezervnih dijelova, sve moguće dodatke prehrani, članke u svim novinama, 2 sponzora i rame za plakanje kada pada kiša ili puše bura (hvala Igoru). Doduše, prebila sam se odmah prvi dan Zagreb-Rijeka, ove godine nemam tako zahtjevan teren, Korčula je vrhunac brda i to je to. Osim toga, imala sam dosta problema s hipofizom, tako da mi je u tih 750km bilo zaista par puta mnogo teško. No za 'nefalit', kako se kaže, ove godine sam ubacila i utrku za svaki slučaj, državno prvenstvo u sprint duatlonu u Crnoj Gori. Moram odmah zahvaliti dečkima Goranu i Luki (organizatori iz TK X Herceg Novi), koji su odmah pristali na ideju da svi natjecatelji stave plave vrpce oko sica bicikla kao u znak podizanja svjesnosti o poremećaju iz autističnog spektra.

U svakom slučaju, ne znam što mi je ove godine, prošle godine nema šanse da bih ovako išla. Šanse nema! Ljubav ili ludost? Ili sam prošle godine bila zbog bolesti paranoična? Nemam pojma, no u svakm slučaju ako me vidite negdje pored ceste da plačem, svakako pomozite :))).
Dakle, plan je preko Korčule dopedalirati do Vela Luke, tamo se ukrcati na trajekt do Splita pa dalje put Šibenika. U Šibeniku je predavanje 30.3. u sklopu Katoličke škole u 16h. Onda ide Split pa Makarska pa Metković, Dubrovnik i na kraju utrka u Herceg Novome. Kako sam solo igrač, to znači da se iz Herceg Novog moram biciklom vratiti nazad na Korčulu, tu je tih ekstra 150km :). Što se mora, nije teško. Iako se ovo možda nekome čini suludo, ljudi koji imaju slična sportska iskustva (i puno ekstremnija, poput dragog putopisca Hrvoja Jurića koji je PO ZIMI odbiciklirao do Nordkappa) znaju koji je to životni užitak. Meni je prošlogodišnja Pedala jedna od najljepših životnih epizoda, od prekrasnih predavanja, dirnutih roditelja, prolaska kroz Vodice i sjećanje na tatu, plakanja nad otečenim nogama, guranja bicikla po olujnoj buri, sakrivanje od oluja i konačno ulazak u tatin grad, Dubrovnik. Riječi "katarza" i "nirvana" niti približno ne opisuju osjećaj.



Naravno, ako mi se bilo tko želi pridružiti na bilo koji način tijekom puta (a da se može kretati na bilo koji način minimalno 25km/h prosječno), dapače, to bi me jako razveselilo. Osim toga, više ljudi, više zabave i pozitivne vibre. Ove godine imam 0 kuna za platiti za društvo, mogu ponuditi samo smiješak i pokoji savjet. :)

30.3. Šibenik 16h - Katolička škola
31.3. Split 18h - Gradska knjižnica "Marko Marulić"
1.4. Makarska 16h - Glazbena škola
2.4. Metković 10.30h -UOSI "Prijatelj"
2.4. Dubrovnik 18.30h - Amfiteatar Pomorske škole
3.4. Herceg Novi 10.00h - Prvenstvo Crne Gore u sprint duatlonu
6.4. Korčula u 18h
*čekaju još službenu potvrdu
Nadam se da se vidimo u što većem broju na nekom od predavanja, da pričamo o važnim stvarima, da svi zajedno razmijenimo iskustva te da motivirate jednu mamu da sjedne na svoj bicikl i nastavi dalje prema svom idućem odredištu :)