Zaigrana pedala 2016. ili priča o jednoj ludoj ljubavi

Kraj ožujka znači samo da je vrijeme za novu rutu, novi projekt, novu Zaigranu pedalu. Ove godine sam imala značajno manje vremena baviti se organizacijom Pedale, nemam pratnju (odustala pred 4 dana), nemam nikakve dodatke prehrani, nisam skupila skoro ništa novaca, idem sama s biciklom i ruksakom pa što bude :). Ove godine sam mislila kao znatno manji krug, ali na kraju će to biti 620km u 6 dana biciklom, tako da prosjek skoro ispada isti kao i prošle godine. Kada sam imala auto cijelo vrijeme sa sobom, obrok u svakom trenutku pri ruci, 100 rezervnih dijelova, sve moguće dodatke prehrani, članke u svim novinama, 2 sponzora i rame za plakanje kada pada kiša ili puše bura (hvala Igoru). Doduše, prebila sam se odmah prvi dan Zagreb-Rijeka, ove godine nemam tako zahtjevan teren, Korčula je vrhunac brda i to je to. Osim toga, imala sam dosta problema s hipofizom, tako da mi je u tih 750km bilo zaista par puta mnogo teško. No za 'nefalit', kako se kaže, ove godine sam ubacila i utrku za svaki slučaj, državno prvenstvo u sprint duatlonu u Crnoj Gori. Moram odmah zahvaliti dečkima Goranu i Luki (organizatori iz TK X Herceg Novi), koji su odmah pristali na ideju da svi natjecatelji stave plave vrpce oko sica bicikla kao u znak podizanja svjesnosti o poremećaju iz autističnog spektra.

U svakom slučaju, ne znam što mi je ove godine, prošle godine nema šanse da bih ovako išla. Šanse nema! Ljubav ili ludost? Ili sam prošle godine bila zbog bolesti paranoična? Nemam pojma, no u svakm slučaju ako me vidite negdje pored ceste da plačem, svakako pomozite :))).
Dakle, plan je preko Korčule dopedalirati do Vela Luke, tamo se ukrcati na trajekt do Splita pa dalje put Šibenika. U Šibeniku je predavanje 30.3. u sklopu Katoličke škole u 16h. Onda ide Split pa Makarska pa Metković, Dubrovnik i na kraju utrka u Herceg Novome. Kako sam solo igrač, to znači da se iz Herceg Novog moram biciklom vratiti nazad na Korčulu, tu je tih ekstra 150km :). Što se mora, nije teško. Iako se ovo možda nekome čini suludo, ljudi koji imaju slična sportska iskustva (i puno ekstremnija, poput dragog putopisca Hrvoja Jurića koji je PO ZIMI odbiciklirao do Nordkappa) znaju koji je to životni užitak. Meni je prošlogodišnja Pedala jedna od najljepših životnih epizoda, od prekrasnih predavanja, dirnutih roditelja, prolaska kroz Vodice i sjećanje na tatu, plakanja nad otečenim nogama, guranja bicikla po olujnoj buri, sakrivanje od oluja i konačno ulazak u tatin grad, Dubrovnik. Riječi "katarza" i "nirvana" niti približno ne opisuju osjećaj.



Naravno, ako mi se bilo tko želi pridružiti na bilo koji način tijekom puta (a da se može kretati na bilo koji način minimalno 25km/h prosječno), dapače, to bi me jako razveselilo. Osim toga, više ljudi, više zabave i pozitivne vibre. Ove godine imam 0 kuna za platiti za društvo, mogu ponuditi samo smiješak i pokoji savjet. :)

30.3. Šibenik 16h - Katolička škola
31.3. Split 18h - Gradska knjižnica "Marko Marulić"
1.4. Makarska 16h - Glazbena škola
2.4. Metković 10.30h -UOSI "Prijatelj"
2.4. Dubrovnik 18.30h - Amfiteatar Pomorske škole
3.4. Herceg Novi 10.00h - Prvenstvo Crne Gore u sprint duatlonu
6.4. Korčula u 18h
*čekaju još službenu potvrdu
Nadam se da se vidimo u što većem broju na nekom od predavanja, da pričamo o važnim stvarima, da svi zajedno razmijenimo iskustva te da motivirate jednu mamu da sjedne na svoj bicikl i nastavi dalje prema svom idućem odredištu :)