Malo po malo, mjesec po mjesec, došao je kraj ožujka, počelo je proljeće i krenula je nova Zaigrana pedala. Treći put. Projekt koji je nastao tijekom jedne zimske vožnje biciklom po Rabu.
Danas je održano prvo predavanje u udruzi Artis Includum u Zagrebu. U biti, bilo je drugo predavanje, jer sam dan ranije održala predavanje za članove i voditelje PK "Natator". Motivacija Ane Sršen je bila plivačka skupina djece s poteškoćama, gdje ima dosta i djece sa spektra. Treneri su izrazito motivirani, ali im je nedostajalo dodatnog stručnog usavršavanja baš iz područja autizma. Iako, roditelji koji vodite tamo djecu, možete biti sigurni - već su od prije točno znali kako i što treba raditi. Jako sam se ugodno iznenadila i zaista malo sam trebala nadodati, kako bi još mogli unaprijediti svoj rad. I to je ono što mi je divno - ta intrinzična motivacija da se djeci s poteškoćama dodatno pomogne, kao da sve ovo što rade nije već dovoljno.
Danas je bio u mnogočemu još poseban dan - postala sam ambasador jednog poznatog međunarodnog sportskog brand-a, švedske marke Salming. Preporuku za suradnju sam dobila od vrhunskih kineziologa i fizioterapeuta, ali sam svejedno iznimno počašćena da sam baš ja odabrana. Kad vam se tako nešto dogodi, to znači da je netko primijetio vaš trud i želi vam pomoći. Naime, triatlon je iznimno skup sport, od opreme, do putovanja, a meni je to "samo" hobi. Kad moraš k tome prehraniti sebe i jedno biće u razvoju, onda je svaka kuna dobro odvagnuta. I sad je netko prepoznao moju strast za mojim hobijem i strast spajanja hobija i posla kroz Zaigranu pedalu. Wow.
Druga važna stvar danas je bilo ponovno sponzorstvo Keindl sporta za Zaigranu pedalu u više stotina kuna, što mi je, uz druge donacije, iznimno olakšalo cjelokupnu provedbu projekta. I tu je opet onaj feeling - kako sam sretna što sam sklopila takva prijateljstva, da se cijeli jedan takav projekt može organizirati i financirati u manje od tjedan dana. I to je onaj motivator, kad me jedan polaznik predavanja kroz šalu pitao - jeste li Vi normalni? :) Kako da ne jurim gdje god treba, kad me svi tako toplo i zdušno podržavaju?
I tako, kreće još jedan Pedala. Prema trenutnoj prognozi, odmah me u nedjelju na prvih 140km čeka kiša. To znači da ću vrlo vjerojatno voziti sama :). I to je ok, kako moja Kala kaže: Kiša je samo voda, a mi nismo od šećera. Veselim se kao malo dijete da vidim koji sve izazovi me ove godine čekaju, nova prijateljstva, nova iskustva. I ono najvažnije, jedna nova katarza i ispunjenje samog sebe.
Pratite me i ove godine putem ovog bloga ;-)
Nema komentara:
Objavi komentar