Zora, magla i oštećeni kolnik

Jučer sam napisala da će puhati istočnjak, pri tome zaboravljajući da putujem na jugoistok. Daaaa, puhao je jugoistočnjak :) Doduše, ne cijelim putem, samo zadnjih 70km. Dovoljno. Kad sam krenula bio je još mrak i dobro da nisam znala koliko je vani stupnjeva. U biti niti ne znam točno, znam da je sat vremena nakon izlaska sunca bilo 0. I bila je magla. I bilo je hladno. Jako hladno. Morala sam stati svakih 20-ak kilometara do 9 ujutro da se ugrijem malo na benzinskoj. Ubijao me moj Raynaud, bolovi su bili jedva izdrživi. Raynaudova bolest - poremećaj cirkulacije, meni su zahvaćene šake, stopala i nos. Drugim riječima, zbog živca, koji ide od vrata, moje šake misle da je vani 20 stupnjeva manje nego što je. Žile se sužavaju i stopiraju dotok cirkulacije. Ono što se događa prije ozeblina. Fun fact je da je upravo šake i stopala najteže zagrijati na biciklu, zbog položaja tijekom vožnje. Niti duple rukavice nisu pomagale, a ne znam da li više boli kada nema krvi ili kad se krv vraća. Enivejz, bilo je vrijedno toga, vidjeti zoru i sunce kako se izdiže iz magle. Ovo vrijeme je suludo, obično se s Pedale vratim izgorena. 

Ujutro sam se probudila i shvatila da je baterija na mobitelu skroz riknula. Jer zašto ne. Na projektu, gdje mi je mobitel neophodan, prvenstveno zbog karte te komunikacije sa suputnicima i domaćinima. Tako da sam na kraju u Virovitici kupila novi mobitel. Volim takve dodatne troškove na volonterskom projektu :). Na putu nije bilo nekih većih problema, dok nisam prošla tablu Osječko-baranjska županija. Doslovno. To u što se pretvorio kolnik... pa ja ne znam. Ja mislim da žitelji te županije uopće ne bi trebali plaćati tehnički, štoviše država bi njima trebala platiti tehnički zbog toga što jedan km po toj cesti vrijedi kao dva. Ili tri. I doživotnu garanciju/popravak amortizera. Vozila sam po cijeloj Hrvatskoj, a ovo pričamo o jednoj od glavnih cesti koja povezuje istok sa središnjom Hrvatskom. Svakih 10km je bio znak "oštećen kolnik", ali mislim da su bezveze to stavljali, jer nije bilo uočljive razlike između "normalnog" i oštećenog kolnika. Možda bi bilo jednostavnije da preimenuju županiju u "Oštećen kolnik", uštedili bi na znakovima, kada već štede na cesti. Kod Donjeg Miholjca sam se ponadala da prestaje takav kolnik, jer su napravili 5km nove ceste. Ali kad sam nakon 3km vidjela policajca kako mjeri brzinu i dijeli kazne, postalo mi je jasno zašto su napravili samo tih 5km. Jer čovjek pomisli - "Ajme pa mogu voziti iznad 50!". Apsolutno nema niti potrebe da igdje drugdje stoji policija, cijela cesta je u biti ležeći policajac. I sad, drndaš se na 7 bara po rupama i tako 70-ak kilometara, paralelno je počeo puhati vjetar u prsa i ti voziš sam.Totalno kul za motivaciju :)

I onda GPS <3 Onaj isti za koji sam rekla da ne bih mogla bez njega. Dakle, malo se utrkujem s vremenom, plus spavam u Tenji i očekujem dolazak u 17h. I onda me mob odvede na brzu cestu. Ok, vraćaj se nazad preko Josipovca, uključujem za pješake. I onda me frajer odvede u pješačku zonu. Ok, vraćaj nazad na postavke za auto (jer u Hrvatskoj naravno nema postavki za bicikl, to je SF za ovaj dio svijeta). I onda shvatiš da mapa nije ažurirana i da te vodi u neke suprotne smjerove. I tak... došla sam u 17.25 u Tenju, a predavanje u 18h :)). 15 minuta kasnije sam bila u autu istuširana, našminkana i presvučena. Pff i da su žene spore :)
Predavanje je bilo odlično, bilo je jako puno pitanja, što me posebno razveselilo. Morali smo se izbaciti van, jer smo probili limit :). Dogovorili smo i suradnju za dalje preko udruge "Dar" te sam dobila predivan poklon od članova udruge. Hvala vam!
I to je to, danas sam si odredila da ću popiti jednu pivu prije spavanja. Danas sam ju bome zaslužila! A i treba moći zaspati od bolova u ramenima i leđima. Drn-drnd. Drn-drnd. Drn-drnd....

Ps. Sutra pravac Slavonski Brod, s prijateljem Hrvojem Jurićem! Baš se veselim :)